VALJEVO- Pre jedanaest godina, na ulazu u zgradu Vlade Srbije, ubijen je prvi demokratski izabrani premijer Srbije i lider Demokratske stranke dr Zoran Đinđić. Pokojni premijer Đinđić bio je jedan od vođa Demokratske opozicije Srbije (DOS) i “5. oktobra”, revolucije koja je sa vlasti zbacila Slobodana Miloševića. Bio je jedan od osnivača Demokratske stranke i predsednik Izvršnog odbora. Prema oceni američkog nedeljnika “Tajm”, Đinđić je bio jedan od 14 vodećih evropskih političara trećeg milenijuma. Vlada Zorana Đinđića započela je korenite reforme, socijalne i ekonomske. Jedanaest godina nakon ubistva Zorana Đinđića Srbija ide unazad, ocenio je predsednik valjevskih demokrata Duško Rakić.
“ Srbija se, u odnosu na 2003. godinu, nažaost, vraća unazad. Od 2003. do 2012. godine Srbija jeste išla napred, ali ne onom brzinom kojom su građani želeli i onom brzinom kojom je Zoran Đinđić vodio Srbiju od 2000. do 2003. godine. Ono što se dešava u poslednje dve godine pokazuje da Srbija ide zaobilaznim putem i da se vraća unazad”, ocenio je Rakić.
Ovako je govorio Zoran Đinđić
-Moto koji me vuče napred je: Nikad se ne predaj!
-Našem nacionalnom mentalitetu svojstvene su erupcije energije, pa potom pražnjenje i malodušnost. Mi smo veseo narod koji istovremeno ceni pesimizam jer ga smatra otmenim. I, jer oslobađa od odgovornosti. Ako već unapred sumnjate u svoj uspeh, neuspeh će vam lakše pasti, jer ste to mudro predvideli. Nedostaje nam kondicija za ozbiljnu strategiju. Nedostaju nam ljudi sa jakim karakterom u javnom životu.
-Previše je površnog mudrovanja i površnog nezadovoljstva, koji ne podstiču i ne oplemenjuju akciju, nego je blokiraju. I previše je intriga i tračeva, kao u rimskom carstvu godinu dana pre njegovog raspada.
-Moto koji me vuče napred je: Nikad se ne predaj. Ako kreneš u preticanje, dodaj gas.
-Radi ono što smatraš da je ispravno, a ne ono što će većina da podrži.
-Nema više spavanja. Vreme je za akciju. Spavaćete kada odete u penziju.
-Ništa nije tako opasno i tako otrovno kao pesimizam. Intelektualno preobučeni pesimizam pojavljuje se kao cinizam, ironija, različite vrste nihilizma; u smislu: „svi su oni isti“, „ništa se ovde ne može promeniti“, „ovaj narod nije ni zaslužio bolje“ i slično. U svakom čoveku postoji nada i strah. Pitanje je samo u tome da li ćete podsticati jedno ili drugo.
-Ja ne želim da vučem kola iz blata, a da posle toga budem kriv što je neko seo na ta kola i koči.
-Ako biste vi planirali tako kao da ne postoji svet nego da samo postojite vi, onda ste vi Bog, a ako ste Bog, onda nema rasprave. Ali ako niste Bog, onda uvek postoji okruženje u kome vi morate da planirate svoju strategiju, i ako to okruženje na kraju odbije vašu strategiju i dovede do neuspeha, onda ste krivi vi, a nije kriv taj svet. Znači, uvek ako ne uspete da se snađete u jednom okruženju – nije kriva priroda.